Sažetak
U ovom se radu promišlja o zakonitostima učenja govora i usvajanju materinskog jezika te uvođenju stranog jezika u predškolskoj dobi kao i njihov međusobni utjecaj. U slučajevima urednog govorno-jezičnog razvoja rano učenje stranog jezika ima pozitivnih implikacija na intelektualni, obrazovni i socijalni aspekt ličnosti. Pitanje je kako patološki govorno-jezični razvoj djeluje na učenje stranog jezika i integritet ličnosti u razvoju, može li, u kojoj mjeri i na koji način, dijete usvojiti strani jezik, i koliko je etičnosti među sudionicima koji takve programe nude i provode, bez ikakvih znanstveno utemeljenih spoznaja.
Kompleksnosti ovog problema pridonose roditelji sa snobovsko-elitističkim ambicijama i nedovoljnim znanjem o problemu i dječji vrtići koji, također zbog nedovoljnog znanja, a i iz komercijalnih ciljeva podržavaju elitističke pretenzije roditelja, pri čemu ozbiljno ugrožavaju zadovoljavanje stvarnih potreba djeteta i njegova prava na to. Nesagledavanje realnih mogućnosti, stvarnih potreba i intrizične motivacije djeteta za učenjem stranog jezika u predškolskoj dobi, kulminirat će otežanim usvajanjem vještina čitanja i pisanja u prvom razredu, za što će konsekvence snositi dijete koje se konstantno nalazi u začaranom krugu, između elitizma i patologije.
Ključne riječi: materinski jezik, strani jezik, govorni poremećaji, elitizam, patologija, predškolska dob, etičnost
