Poezija i logopedija

siječnja 31, 2015

SAŽETAK


Što je poezija, a što logopedija? Što ih razlikuje, a što im je zajedničko?

Stvaranje poezije pretpostavlja dar za pisanje, emocionalnu angažiranost, htijenje, unutarnji poriv i potrebu, a logopedija kao primjenjena znanost o govornim poremećajima i njihovom uklanjanju, nije nimalo poetična. Ta, što im je onda zajedničko?
Zajednička im je riječ! Riječ u rečenici, riječ u stihu, riječ kao iskaz želje i odraz potrebe, kao simbol progovaranja, predmet proučavanja i sredstvo komunikacije. Pjesme žive u nama, našim mislima i razmišljanjima, a izranjaju iz naše nutrine na površinu stvarnosti, u trenutku svjesnosti, namjere, slučajnosti, očaja, tuge, revolta. Pjesme se smišljaju i izmišljaju, stvaraju, pišu i zapisuju, recitiraju i pjevaju. Pjesme nam padaju napamet, sanjamo ih i budimo se s njima.

Pjesme za djecu nastaju u radu s djecom i iz rada s njima. Modifikacija pjesama ritmom, intonacijom, tempom, gestikom i mimikom, te njihova primjena u logopedskom tretmanu autistične djece, kreativni je čin i nastojanje logopeda da osmisli i oživi logopedski tretman, promijeni pristup tretmanu i učini ga maksimalno privlačnim svakom autističnom djetetu koje nije razvilo govor ili ga je razvilo u vrlo oskudnoj mjeri. Poezija je umjetnost i umjetnost u logopediji, a logopedija i autizam su «science fiction» u poeziji. Poezija, logopedija i autizam – umjetnost, znanost i poremećaj, naoko nespojivi, u stvarnosti se prožimaju, isprepliću, dopunjuju, te stvaraju novi odnos i novu kvalitetu.

Ključne riječi: autizam, logopedija, poezija, tretman, umjetnost


Poetry and speech pathology

Summary

What is poetry and what is speech pathology? What are differences and what do they have in common?

Creating of poetry implies gift for writing, emotional engagement, will, internal impulse and necessity whereas speech pathology is practical science deals with speech disorders and their elimination and it is not poetic at all.

Then what do they have in common? The word they do have in common. The word in a sentence, the word in a verse, the word as a expression of wish and needing, as a symbol of speak beginning, research subject and mean of communication. Songs and poems live inside of us, in our minds and thoughts, they emerge from inner man up to surface of reality in the very moment of awareness, intention, accident, despair, sadness, revolt.

Songs and poems are being devised and invented, created, wrote and noted down, recited and sang. Songs and poems are falling on our minds, we dream them and we wake up with them. Songs and poems for children grow out of work with the children and as a result of work with the children.

Song and poems-modification by rhythm, by intonation, by tempo, by gesture, by mime as well as their use in speech pathology treatment of autistic children is a creative act and speech pathologist’s effort to animate and give new meaning to speech pathology treatment, to change access to the treatment and make it attractive to every autistic child with undeveloped or poorly developed speech.

Poetry is an art within speech pathology, and on the contrary speech pathology and autism are far from poetry. Poetry, speech pathology and autism – art, science and disorder, apparently incompatibile, in reality are being permeated, interwove, supplemented creating new relation and new quality.

Key words: autism, speech pathology, poetry, treatment, art

Neki preduvjeti i pristup habilitaciji govora kod djece sa infantilnom cerebralnom paralizomRijetki sindromi – Prikaz slučaja sotos sindroma