Didaktičko-metodički pristup terapiji

Govor i jezik, te razvijenost ostalih funkcija potrebnih za čitanje i pisanje, individualni su obzirom na dob, kognitivno-konativne sposobnosti kao što su pamćenje, mišljenje, percepcija i motivacija, stimuliranost okoline i obiteljskog okruženja te eventualnih smetajućih faktora u bilo kojem segmentu razvoja. Dijete se ne razvija kontinuiranom uzlaznom putanjom, na tom su razvojnom putu mnoge prepreke i zastoji koje treba prepoznati i razlučiti tipičan, od atipičnog govorno-jezičnog razvoja.

U terapiji govorno-jezičnih poremećaja jedan od osnovnih metodičkih postulata je individualnost, a s njom u skladu postupnost, primjerenost, kontinuiranost i metodičnost koji će djetetu obzirom na njegove inicijalne sposobnosti omogućiti napredovanje u optimalnom vremenskom periodu. Nešto je uvijek prije nečega, nešto se uvijek razvija prije nečega drugog stoga preskakanje faza razvoja i ustrajavanje na višoj razini funkcioniranja neće uroditi željenim rezultatom.

Uz metode nužan je i primjeren izbor sadržaja, pomagala i materijala koji u svom obliku moraju biti prilagođeni veličinom i oblikom, biti djetetu ugodni i vizualno dopadljivi, stimulirati ga na uporabu i manipulaciju, te služiti razvoju funkcija za koje smo ih namijenili.

Ustrajavanje na uporabi sredstava koja nisu primjerena dobi, interesima i potrebama djeteta neće polučiti pozitivan rezultat u terapiji, čak naprotiv, imat će kod djeteta nevrijedan učinak.