Logopedska djelatnost u vrtiću-sadašnjost i budućnost

Sažetak

Uvođenjem logopedske djelatnosti u predškolske ustanove društvo je pokazalo brigu i intenciju da se patologija govorno-jezične komunikacije, rješava u, djetetu najprihvatljivijem okruženju i u najoptimalnijoj dobi, te da logopedske usluge budu dostupne na primarnoj razini brige o djeci, a koja istovremeno nije u djelokrugu medicinsko-zdravstvenih ustanova.Potreba za djelovanjem logopeda u dječjim vrtićima nalazi svoje opravdanje u uznapredovalom broju djece s govorno-jezičnim poremećajima širokog spektra po vrsti, stupnju i etiologiji poremećaja te kao protuteža tome, ranoj intervenciji i pripremi djece za školu. Odgojno-obrazovno djelovanje kao primarni ciljevi i zadatci vrtića uz   suvremeni kurikulum koji se zalaže za apsolutnu slobodu, kako djeteta tako i odgajatelja, a ne podliježe nikakvom ozbiljnom planiranju, programiranju i evaluaciji, u proturječju je sa logopedskom djelatnosti kojoj su ciljevi i zadatci dijagnostika i terapija poremećaja za što posjeduje znanstveno utvrđene spoznaje i metode i ne podržava voluntarizam ni na kojem nivou.Manjkavosti u zakonskoj regulativi logopedske djelatnosti omogućavaju proizvoljno i laičko tumačenje predmeta, ciljeva i zadataka logopedije, i manipuliranje njima, te omogućavaju dezavuiranje cijele jedne znanosti, svodeći logopediju na odgojno-obrazovni rad, a logopeda na „produženu ruku“ psiholozima i asistenta odgajateljima.

Vizija budućnosti logopedske djelatnosti u vrtićima temelji se na spoznajama o govorno-jezičnoj patologiji predškolske i rane školske dobi, učincima rane intervencije i objektivnim potrebama razvijanja dječjih kompetencija znanstvenim, stručnim i profesionalnim pristupom uz pretpostavku usavršavanja logopeda kao specijalista za ranu govorno-jezičnu patologiju.

Ključne riječi: vrtić, govorni poremećaji, terapija, logopedski tretman, rana intervencija